Poruka duše stabla 03.09.'16.

Ovaj dan provela sam na Radmanovim mlinicama, uz rijeku Cetinu. Iako sam bila upozorena da su velike gužve na cesti, te da se o tome pisalo i u novinama, ja sam odlučila slušati svoju intuiciju, te sam se pomolila za vodstvo i zaštitu na putu, naročito da krenem u pravo doba i idealnom cestom. Dogodilo se to da smo ja i prijateljica krenule oko 13sati umjesto u 8:30, a došle smo tamo za manje od pola sata (dok je standardno vrijeme moje vožnje do tamo gotovo sat vremena). Obje smo imale veliku potrebu da se povežemo s prirodom, da nas ona iscjeli, a ja sam imala i neke zadatke vezane uz bića prirode. Kad smo došle tamo, još smo se neko vrijeme vozile, tražeći savršeno mjesto. Putem me je zaustavio prizor plastike i naprosto sam morala izaći iz auta i pokupiti to. Kad sam htjela sjesti nazad u auto, primjetila sam grm kupina i zahvalivši se Vilama, pojela oko šaku bobica. Sve to se dogodilo upravo na zavoju gdje je i špina/slavina sa izvorskom vodom, koja nam je kasnije poslužila za napuniti boce za koje na početku nismo ni znali da imamo, a nakon svega su nam Vile pružile i plodove smokava, netom prije odlaska. Bile smo svjesne da je u ovakvim situacijama bitno 'otvoriti oči' i pratiti sinkronicitet.

Kada smo se napokon smjestile, obratila sam se Vilama i rekla im u svojim mislima sve što je bilo potrebno. Tražila sam znak da su me čule i da je to u redu. Htjela sam da mi znak dođe u vidu ptice, i upravo tada je ispred mene izronila malena patkica. Tek kasnije su se pridružili roditelji i još jedna beba. Vidjela sam to kao potvrdu, ali također i kao simbol novog početka.

Jedan od zadataka koji sam imala je bio dobiti poruku od nekog stabla. Odabrala sam stablo koje mi se doimalo najstarije, a njegovu poruku sam primila na engleskom jeziku. To je iz razloga što moj um često razmišlja na engleskom.

Molim sve čitatelje da imaju na pameti divje stvari: sve poruke prolaze kroz prizmu same osobe koja kanalizira, te sve što postoji ima više razina istine. Ono što je moja istina, ne mora biti i vaša, ali je lijepo da uzimamo jedni druge u obzir. Ja se nadam da ćete vi iskreno uzeti u obzir poruku ovog stabla.

(Prijevod na hrvatski ispod...)

"Why are you afraid of being wonderful? You are to connect humans to us nature beings, and jet you do not see it as just and very necessary. It is time You accepted the origin of all on this planet, and that includes the wisdom of the Fae.

I am a spirit of a tree, and our job is guarding the tree from any harm and also giving the tree joy.

We have seen many generations pass, and jet not one gave us any credit. We know in ancient times there was much more respect, but also much less knowledge than today. We feel it is essential that humans of today interconnect the two - the knowledge and respect. I precisely did not use the word instinct, since so many of you do not know what it indeed is, and would go doing the opposite of what is needed. Many, too many are under the influence of drugs or anything that would change their perception, instead of truly taking the time to look into things.

(A small fly landed on my left hand, wouldn't go away even after waving my hand, I freaked out and started blowing at her, till she left. The spirit laughed at me. I said: "I'm not used to that. I don't know how to deal with it." He patiently waited till I wrote this down...)

It is precisely...

(And a dog came to me, from my left. A big, beautiful, white dog with some brown on his ears. As I was sitting down, he was bigger than me. He looked deep into my eyes, smelled my hand and allowed me to pull some dried herbs from his fur. This was unusual, since dogs don't quite approach me. I'm more of a cat person. He was with me for about two minutes, than he was called from afar. I said: "Is it for you? Don't let them worry." He got up and left. I turned left again and noticed this tree has a name engraved - Kiki. Then a bird started talking in front of me.)

...what needs to be done. People must find a way to center or ground and to integrate the knowledge into their lives. They must or much of us will perish. Through imbalance. Our planet's health is what we're talking about.

Now you've been sent a dog, since you freaked out on a fly. But to us they are the same and equally important. We know why you're here and you asked mosquitoes not to eat from you. We respect that as you can see, regardless of the fact that you're sitting on a river shore.

We know you can make a change with many humans and therefore we offer our help. Make no mistake, any human, plant or animal can make a connection with us, since our home is inseparable. But they do need to respect our home, not wreck it, or they will be expelled. We will take care of the planet, as it is our mission. And not to end in a fiery tone; may you all find balance, a.s.a.p."

PRIJEVOD NA HRVATSKI

"Zašto se bojiš biti predivna? Upravo se spremaš spojiti ljude sa nama, bićima prirode, ali svejedno to ne vidiš kao pravedno i veoma potrebno. Vrijeme je da prihvatiš porijeklo svega na ovoj planeti, a to uključuje i mudrost Vila.

Ja sam duh stabla, a naš je posao čuvati stablo od ikakve štete, te također pružati stablu radost.

Vidjeli smo mnogo generacija, ali ipak nam nijedna nije dala na značenje. Znamo da je u drevna vremena bilo mnogo više poštovanja, ali također mnogo manje znanja nego danas. Osjećamo da je od osnovne važnosti da ljudi današnjice međusobno povežu to dvoje; znanje i poštovanje. Precizno nisam koristio riječ instinkt, jer toliko od vas ne zna što to zaista jest, te bi otišli u suprotnom smijeru od onoga koji je potreban. Mnogi, previše vas je pod utjecajem droge ili bilo čega što bi mijenjalo vašu percepciju, umjesto da istinski uzmu vremena da pogledaju u srce stvari.

(Malena mušica je sletila na moju lijevu ruku, nije htjela otići čak ni kad sam mahala rukom, jako sam se prepala i počela sam puhati u nju, dok nije otišla. Duh stabla mi se smijao. Rekla sam: "Ja nisam navikla na to. Ja ne znam kako se nositi s tim." Strpljivo je čekao dok to nisam zapisala.)

Upravo je to...

(I tada mi je prišao pas s lijeve strane. Veli, prekrasan, bijeli pas sa malo smeđeg na uškama. Kako sam sjedila, on je bio veći od mene. Pogledao je duboko u moje oči, pomirisao mi ruku i dopustio mi da ga mazim, te izvadim neke suhe biljke iz njegova krzna. Ovo je neobično, jer mi psi baš i ne prilaze. Ja sam više osoba za mačke. Bio je sa mnom otprilike dvije minute kada je pozvan izdaleka. Rekla sam: "Je li ovo za tebe? Nemoj dopustiti da se brinu." Ustao se i otišao. Ponovno sam se okrenula lijevo, te sam primjetila da ovo stablo ima ugravirano ime - Kiki. Tada se ptica počela glasati ispred mene.)

...ono što treba biti napravljeno. Ljudi moraju pronaći način da se usredište ili uzemlje, te da integriraju znanje u svoje živote. Moraju, ili će mnogi od nas nestati. Kroz disbalans. Zdravlje našeg planeta je ono o čemu govorimo.

Sada ti je bio poslan pas, s obzirom da si se ustravila na muhu. Ali nama su oni isti i jednako važni. Mi znamo zašto si ti ovdje i tražila si da komarci ne jedu s tebe. Poštujemo to, kao što možeš vidjeti, s obzirom na činjenicu da sjediš na obali rijeke.

Mi znamo da možeš napraviti promjenu sa mnogim ljudima i stoga nudimo svoju pomoć. Bez zabune, bilo koji čovjek, biljka ili životinja može se povezati sa nama, s obzirom da je naš dom nerazdvojiv. Ali oni trebaju poštovati naš dom, a ne ga uništiti, ili će biti izbačeni. Mi ćemo se pobrinuti za planet, jer to je naša misija. I da ne bismo završili u vatrenom tonu; neka svi vi nađete balans, što je moguće prije."